„Implantoprotetska rehabilitacija bezubih pacijenata“

      Rehabilitacija bezubih pacijenata implantoprotetskom terapijom predstavlja jedan od najvećih izazova savremene prakse. U prosjeku oko 7% ljudi u dobi od 20 ili više godina pati od potpunog gubitka zuba, dok je prevalencija mnogo veća (23%) kod osoba starijih od 60 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, udio svjetske populacije starije od 60 godina gotovo će se udvostručiti u periodu od 2015. do 2050. U skladu sa tim očekuje se dalji trend porasta bezubih osoba. Stomatološka struka suočena je s izazovima kako najbolje liječiti takve pacijente i kako prilagoditi terapijske postupke da bi zadovoljili osnovne standarde terapijskog uspjeha – vraćanje funkcije, estetika poboljšanje kvalitete života. Među najadekvatnijim rehabilitacionim rješenjima se nalaze nadoknade nošene većim brojem implantata. Izazovi koji se postavljaju pred kliničare su brojni – postavljanje adekvatnog plana terapije, izbor tehnike otiskivanja analogno/digitalno, izbor odgovarajućih materijala za izradu nadoknade, kao i načina fiksacije. Kompleksnost teme zahtijeva timski rad proteticara, oralnog hirurga i tehničara.