Nacionalni park “Sutjeska“
Nacionalni park “Sutjeska“ je najstariji nacionalni park u BiH površine 16.052 ha. Osnovan je 1962. godine, a član je i Evropske federacije parkova EUROPARK. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti, NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN (Odjel za zaštitu prirode i prirodnih dobara). Jedna od posebnosti NP „Sutjeska“ je njegov položaj na magistralnom putu Beograd – Dubrovnik i Sarajevo – Dubrovnik. Tjentište, kao centralni dio Parka, kroz koji prolazi jedan od najvažnijih putnih pravaca ka moru, udaljeno je od Sarajeva 96 km, od Dubrovnika 143 km, Podgorice 146 km. U klimatskom pogledu, ovo područje je pod uticajem modifikovane planinske klime. NP „Sutjeska“ obuhvata prostrano planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, oivičeno rijekama Pivom, Drinom, izvorišnim tokom Neretve, te planinskim masivima Bioča, Vučeva, Maglića (najveći vrh Bosne i Hercegovine 2386 mnv), Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Površina parka iznosi 17.250 ha od čega je preko 66 % pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. Planine koje okružuju i čine dio NP Sutjeska su dio planinskog vijenca Dinarida (Dinarske Alpe). Najvrjedniji biser u nizu prirodnog blaga NPS-a je strogo zaštićeni rezervat Perućica, jedna od rijetkih sačuvanih prašuma Evrope. U okviru Parka nalazi se sedam glečerskih jezera koje se zbog svoje izuzetne ljepote često nazivaju „gorske oči“: Orlovačko (1 500 mnv), Štirinsko (1 677 mnv), Kotlaničko (1 514 mnv), Donje bare (1 500 mnv), Gornje bare (1 550 mnv), Crno jezero (1 450 mnv) i Bijelo jezero (1 417 mnv). Borilovačko je jedino vještačko jezero na Zelengori (1450 mnv). O neprocjenjivom bogatstvu biljnog svijeta svjedoče podaci da je u NP „Sutjeska“ registrovano preko 2600 vaskularnih biljaka, sa velikim procentom endemskih i rijetkih vrsta, preko 100 vrsta gljiva i mnoštvom ljekovitog bilja i plodova prirode. Značajna vrijednost NP „Sutjeska“ je i bogato kulturno – istorijsko naslijeđe. Mnogobrojni materijalni ostaci, pisani izvori i spomenici starije i novije istorije, među kojima je najznačajniji Spomen kompleks Bitke na Sutjesci, svjedoče o prisustvu čovjeka na ovim prostorima od praistorijskih vremena i svjedoče o burnoj prošlosti ovog kraja. U rimskom periodu, srednjem vijeku, doba Turaka, kao i danas ovo je bilo važno tranzitno područje. Samo Tjentište je dobilo nziv od latinske riječi – tentorium što znači šator, vjerovatno jer se razvilo na mjestu karavanske stanice.
Rijeka Tara i rafting
Tara je rijeka koju često zovu „Suza Evrope“, jedan je od najvećih rezervoara pitke vode. Vodu iz Tare možete slobodno piti u cijelom toku rijeke. Rafting na Tari je prepoznat kao brend ovog kraja i svake godine na ovu rijeku dolazi sve veći broj turista. Ono što je zanimljivo za Taru je da je njen kanjon najdublji u Evropi sa 1300 mnv na nekim dijelovima, a poslije kanjona Kolorado, drugi je u svijetu. Probijanjem puta desnom obalom ove rijeke stvorile su se mogućnosti za obilazak kanjona na kome se nalaze neki od najljepših vidikovaca. Tara je 1977. godine, uvrštena u Ekološki rezervat biosfere svijeta, a 1980. njen kanjon je upisan na listu UNESKO-ve Svjetske baštine prirodnih dobara. Na području opštine registrovana je ukupno 21 kamp, sa smještajnim kapacitetom od oko 1300 ležajeva.
Pješčane piramide
Na devetom kilometru starog puta Foča – Miljevina – Sarajevo, u mjestu Pirni Do, nalaze se Pješčane piramide i pravo su remek djelo prirode. Ovaj jedinstveni geomorfološki fenomen, nastajao je dugim nizom godina. Erozijom tla i pod uticajem agresivne sprege mrazeva, ljetnih vrućina, kiša i jakih vjetrova, nastale su figure zanimljivih oblika. Svojim oblikom i sastavom podsjećaju na piramide u Koloradu (SAD), u Dolomitima (Italija) oblasti Valcea u Rumuniji ili na piramide u Đavoljoj varosi (Srbija).
Pješčane piramide se prvi put pominju u Austrougarskom periodu. Proces erozije traje i danas, tako da one ne nestaju, već rastu. Dostižu visinu do 20 metara.
Izbrazdani pješčani stubovi uzdižu se iz svojih širokih temelja i sužavaju prema vrhu i na taj način čine izvanrednu geomorfološku rijetkost na ovim prostorima. Šezdesetih godina prošlog vijeka na ovom atraktivnom lokalitetu snimljeni su pojedini kadrovi filma “Kapeten Leši“.
Prašuma Perućica
Najvrijednije biser u nizu prirodnog blaga je Perućica, zaštićeni prirodni rezervat i jedna od najočuvanijih evropskih prašuma. U okviru ovog prirodnog rezervata kao i u drugim dijelovima parka nalazi se veoma bogat i raznovrstan biljni svijet, niz enedemskih i rijetkih vrsta. U samoj Perućici je registrovano više od 170 vrsta drveća i grmlja i više od 1000 vrsta zeljastog bilja. U srcu Perućice nalazi se vodopad Skakavac visok 75 metara sa protokom vode od 9 – 12 litara u sekundi.
Planina Maglić
Planina se nalazi oko 20 km jugozapadno od Foče na granici BiH i CG. Maglić je sa svojih 2 386 m najviši vrh u BiH. Oivičen je sa sjevera Vučevom, sa zapada Sutjeskom, sa istoka Pivom i Mratinjem, a sa juga Biočom. Zbog svojih strmih visova ova planina je oduvijek bila izazov za profesionalne planinare, sportiste i avanturiste. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom, a podnožje planine i sve padine su bogate vodom, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikada ne presušuje (na 2000 mnv, što je rijetkost na ovim visinama). Na samom vrhu Maglića je i granica između RS-BiH i CG, gdje se nalazi Trnovačko jezero, najljepše glečersko jezero na ovom području. Najomiljenije mjesto za okupljanje planinara je upravo na jezeru, posebno u dane Vidovdanskog uspona na Maglić.
Više informacija o Foči na stranici https://focaravajuce.org/sr/